kontaktirati stranicu
Povratak na početnu

Psihološka trauma i postraumatski stresni poremećaj


Psihološka trauma se obično definira kao događaj izvan uobičajenog ljudskog iskustva, koji predstavlja prijetnju za život pojedinca.Traumatski događaj isključuje uobičajene sisteme reagiranja, koji ljudima daju osjećaj kontrole, povezanosti i smisla. Traumatski događaji mogu biti zemljotres, rat, izbjeglištvo, bolest, ranjavanje, gubitak bliske osobe, saobraćajna nesreća i sl. Ovakvi iznenadni dogadjaji mogu da poljuljaju stečenu sliku o svetu koju je osoba stekla.

Traumatski događaj izaziva stres, koji, ukoliko ne bude prikladno savladan, može dovesti do post-traumatskog stresnog poremećaja. Psihološka trauma predstavlja odgovor na traumatski događaj. U evoluciji razvijene čovjekove reakcije na opasnost su - borba i bijeg. Ova dva odgovora su osnovna u nizu fizioloških reakcija organizma koja slijede nakon brzog i instinktima diktiranog opažanja i procjene situacije.

Fiziološke reakcije pripremaju organizam za onu vrstu akcije koja je procijenjena kao najprikladnija. Traumatska reakcija nastupa kada je onemogućena akcija. Kod životinja kao odgovor na nemogućnost reagiranja pojavljuje se obamrlost (ukočenost) koja traje do okončanja prijeteće situacije. U životinjskom svijetu ovakva reakcija pruža određene prednosti: stanje obamrlosti čini progonjenu životinju manje upadljivom, oponašanje smrti može odvratiti napadača (životinje rijetko jedu mrtve životinje) i sl.

Kod ljudi također ova reakcija može biti zdrava strategija preživljavanja i predstavljati za osobu neku vrstu odbrane od neželjenih osjećaja. Ona osobu spriječava da upadne u stanje panike ili da neprimereno reaguje.

Na psihičkom polju dolazi do rascjepa (disocijacije), kao da se „psiha odvoji od tijela“, pa osoba može doživjeti kao da se to događa nekom drugom. Ovaj način odbrane je način preživljavanja traumatskog doživljaja i može biti problem ako postane uobičajen način reagiranja.

Većina ljudi koja prolazi kroz traumatična iskustva ima poteškoće da se vrati u svoje uobičajeno stanje nakon toga. Potrebno je da prođe neko vrijeme, ali se većina osoba uspije vratiti u normalu. U nekim slučajevima simptomi se mogu pogoršati ili potrajati mjesecima, nekad čak i godinama. Dešava se i da potpuno izmjene život osobe. U ovakvim slučajevima možemo reći da osoba ima posttraumatski stresni poremećaj.

Važno je potražiti stručnu pomoć čim se uoče simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja da bi se spriječilo da on pređe u svoju dugotrajnu formu.